Villa rustica
Uz uvalu Vrulje, u uvali Mirišće, nalaze se ostaci rimske ladanjsko-gospodarstvene vile, Villa Rustica, izgrađena u rimsko doba između 1. i 4. stoljeća poslije Krista. Villa Rustica izgrađena je u blizini slatke vode, ali uz obalu pogodno za pristajanje brodova kojima su tadašnji stanovnici održavali vezu s okolnim mjestima. Velik dio vile nije iskopan već je prekriven praporom koji se kroz godine taložio na tom mjesto. Istražitelji su otkrili da cigla od koje je vila građena nije unijskog porijekla već je kupovana na kopnu, a s obzirom da su u to vrijeme Unije bile jedan veliki maslinik koji je davao puno više maslinovog ulja nego je Unijanima bilo potrebno, može se zaključiti da je trgovina igrala veliku ulogu za tadašnje stanovništvo.
Uroboros
Brojni ostatci keramike na sve tri do sada utvrđene gradine, ali i jedinstveni nalaz kamenoga ulomka s Crtež Uroborosa (zmije koja sama sebi grize rep) uklesan u kamen pronađen je u predjelu Zagromača podno Kaštela. Uz brojne ostatke keramike pronađene po Unijama i ovaj uklesani crtež može se zaključiti da su u stara vremena na Unijama obrt, umjetnost i trgovina bili znatno razvijeni. Ne zna se u koje doba je Uroboros nastao niti kojoj kulturi pripada.
Riječ Uroboros je grčkog porijekla, u prijevodu „žderač repa“, a simbol je obnavljanja života, vječno vraćanje, cikličko ponavljanje vječnosti.
Prapovijesne gradine – vrhovi Turan, Malanderski i Kaštel
Dokazi trajnoga naseljenosti su i otoka gradine Turan, Malanderski i Kaštel iz brončanog doba. Prapovijesne gradine bile su mjesto povremenog ili stalnog obitavanja, a primarna funkcija im je bila obrambena i nadzor prolaza ovim dijelom obale. Smještene su na najvišim vrhovima otoka.
Gradina Turan (128 m) dominira južnim krajem otoka i s nje su vidljive sve četiri strane svijeta. Ima dva obrambena bedema i građena je u suhozidnoj tehnici.
Gradina Malanderski (96 m) smještena je na najvišem vrhu sjeveroistočnog dijela otoka, koji je na najmanjoj udaljenosti od otoka Lošinja. Služila je za nadzor istočne polovice otoka i Unijskog kanala.
Gradina Kaštel (82 m) na središnjem je dijelu otoka i gospodarskog je karaktera. Građena je u suhozidnoj tehnici. Vanjsko lice bedema je od većih neobrađenih ili priklesanih kamenih blokova, a ispuna je od kamene šute i pjeskovite zemlje.
Kamenica s natpisom na glagoljici – kuća broj 194
O značenju maslinarstva na otoku zorno svjedoče ostatci starih kamenica. Među njima posebno se ističe kamenica za čuvanje maslinova ulja s natpisom na glagoljici koja se čuva u kući broj 194 Sajko-Papić (nekada Nikolić-Agatić).
Kamenicu je izradio svećenik Matij Brnić 1654. Godine i to je ujedno najstarija sačuvana potvrda djelovanja svećenika na otoku.
Iz glagoljskog natpisa na kamenici, jedinoga sačuvanog na Unijama, može se zaključiti da je na otoku tijekom srednjega i novoga vijeka korišteno staro hrvatsko pismo, što je u skladu s bogatom glagoljskom tradicijom cijeloga sjevernodamatinskoga, kvarnerskog i istarskog prostora. Kasnija osporavanja hrvatske pripadnosti Unija te talijaniziranja toga kvarnerskog otoka očito nemaju povijesne temelje.
Kamenica, tj. velika kamenu posudu za čuvanje maslinovog ulja polukružnog oblika s ravnim „leđima“ zapremnine 130 litara. Sama kuća u kojoj se kamenica čuva ističe se veličinom, pa je Unijani nazivaju „palac“(palača), a prema legendi sagrađena je novcem koji su gusari oteli sa turskog broda i sakrili u veliku hrpu gnoja koja je stajala na mjestu gdje je izgrađena sama kuća. Kada su se vratili po skriveno blago i umjesto njega našli „palac“, mogli su samo razočarano ustvrditi da je sretni nalaznik novca mogao sagraditi i veću kuću.
Izvori:
TZ Mali Lošinj
Ivana Miletić, Arheološka topografija otoka Unije, Histria archaeologica, 33 (2004), 195-265
D. Magaš, J. Faričić, R. Lončarić: Geografske osnove društveno-gospodarske revitalizacije Unija