Vegetacija

Najveći dio otoka obrastao je vegetacijom u kojoj su zastupljene sve tipične vrste eumediteranskoga i južnoeuropskog flornogareala. Radi se pretežno o makiji, degradiranom obliku izvornoga šumskog pokrova u kojemu se ističe hrast crnika (Quercus ilex). Mjestimično ima i šumaraka alepskog bora, što je dobrim dijelom rezultat umjetnog pošumljavanja. Na Unijama je uočeno čak 629 biljnih vrsta.

Nekadašnji autohtoni šumski pokrov bio je kroz povijest znatno reduciran i devastiran tradicionalnim stočarskim iskorištavanjem otoka i prekomjernom sječom drva za ogrjev, slično kao i na drugim hrvatskim otocima i priobalju. No, u novijoj povijesti, nakon deagrarizacije i napuštanja stočarstva započeo je proces intenzivne sukcesije izvornoga biljnog svijeta na područjima donedavnih kamenjarskih pašnjaka, a dijelom i zapuštenih poljodjelskih površina, koji traje i danas.

Prema rasprostranjenosti biljnih zajednica otok se može podijeliti na sjeverni i južni dio. Gotovo cijeli sjeverni dio Unija pokriven je gustom i teško prohodnom makijom u kojoj prevladavaju sastojine Quercetum ilicis adriaprovinciale i Myrto-Quercetum ilicis. Makija je osobito razvijena na sjeverozapadnom dijelu otoka, na mjestima nekadašnjih maslinika. Jedino je krajnji sjeverni dio otoka zbog izloženosti buri prekriven nešto nižom i rjeđom vegetacijom, u kojoj prevladavaju grmolike biljke povijene uz padinu.

Južni dio otoka, južnije od Kambunarskog vrha, obrastao je rijetkim garigom, a znatan dio pretvoren je u kamenjar s travnom vegetacijom i niskim grmljem, posebno dio iznad samog naselja, između brda Križ i Kalk. Na jugozapadnom dijelu otoka u krajoliku prevladavaju prostrani stari maslinici isprekidani područjima pod makijom. Na intenzivno agrarno iskorištavanje tog prostora u prošlosti ukazuju brojni ostatci suhozida na padinama glavnoga otočnog hrpta, koji se spuštaju od vrha sve do obale.

Na otoku se, osim spomenute crnike i alepskog bora, nalazi velik broj biljnih vrsta karakterističnih za zajednicu Quercetum ilicis, i to planika (Arbutus unedo), lemprika (Viburnum tinus), zelenika (Phyllirea latifolia), smrdljika (Pistacia terebinthus) te veliki vrijes (Erica arborea). Rasprostranjenošću se ističu i povijuše, tetivika (Smilax aspera), kupina (Rubus ulmifolius) i sparožina (Asparagus acutifolius).

U naselju su česti lovor (Laurus nobilis), ružmarin (Rosmarinus officinalis) i tamaris (Tamarix gallica), te brojne ruže, druge ukrasne cvjetnice, palme i sl. Uz maslinu (Olea europea) i vinovu lozu (Vitis vinifera), prevladavajuće agrokulture, na otoku se može pronaći i pokoje stablo smokve (Ficus carica), oskoruše (Sorbus domestica), šljive (Prunus domestica), amule (Prunus cerasifera), badema (Prunus amygdalus), breskve (Prunus persica), nara (Punica granatum) i dr.

Unije su bogate raznim i aromatičnim i ljekovitim biljem kao što su: čičak, lavanda, gospina trava, kadulja, maslina, lovor, mirta, ružmarin, smokva, maslina.

Ljekovitom bilju ćemo posvetiti posebnu stranicu koju će urediti naša draga suradnica i stručnjakinja na tom području – Andrea Šitum, glavna urednica portala NATURALA.HR na kojem je u međuvremenu možemo pratiti:

Izvori:

D. Magaš, J. Faričić, R. Lončarić: Geografske osnove društveno-gospodarske revitalizacije Unija