Pjesma o Unijama

Unije, Unije, mali otočiću
U sredini mora kano labudiću.
Na tebi je selo istog imena
A meni tužnom draga uspomena.
U njemu se rodih, u njem prebivah
Njegove ljepote ja se nauživah.
U njem mi je otac i draga majčica,
Pa ga žarko ljubim kao šumu ptica.
Sada ću ga brate kratko opisati
Što je znamenita ću ti povidati.
Selo je sagradjeno na morskoj obali,
Kada zapad puše, do njeg stižu vali,
A ono se diže prama njim visoko,
S njih ti nepomiće svoje oštro oko.
Nego svaki časak kao da će reći:
Tuci more, tuci, ja neću uteći.
Temelj mi je tvrdi: gola kršna stina
Na kojoj ti stojim pet stotin godina.
S juga sela ti je velika poljana,
Koja od davnine „Polje“ bi prozvana.
Ono je široko stotine metara
Dugo mnogo više pet kilometara.
Lipo ti je brate po njemu šetati
Pa i svoju dragu kod sebe imati.
Na njem ti urodi mnogo žita, vina
Dobra kukuruza za više godina.
O od svega toga jošte za prodaju.
Da dobiju novac ki ga neimaju.
Otok ima šume, skoro sve čarinka,
Ka je posadjena Bog zna koga vika.
Još imade vresa i velike brike
Maloga margižu i bodljive dmrike.
Selo ima kuća lipo sagradjenih
A iznutra mnogo ljepše okićenih.
Usred njih se diže crkva povisoka
Čipo ju je gledat na pogled od oka.
U noj kipovi Ćirila, metoda
Koji no su sveci našeg slavnog roda.
U njoj li caruje naša glagoljica
Od onolikih papa zlatnih povlastica.
U selu stanuju sve sami hrvati
Ali se ne paze kao pravi brati.
Prokleta nenavist ka iz zavadila
I ljubljenu braću ka je razdvojila.
Rodjeni brat mrzi na rodjena brata
Jer da zbori svojim ezikom hrvata,
Kojim je i njemu majka fovorila
Kad ga je nejaka na svit porodila.
Još ga njim učila Bogu se moliti
Kako će kad umre dušicu spasiti.
Njih ti mnogo jadi pozdrav: „Dobro jutro“
Za neodgovorit utoku ti hitro.
Još liepi hrvatski: „Bog daj dobro veče“
Od kojeg ti mnogi kako lud uteče.
Sada brate sudi imade li uma
U njihovih glavah bistroga razuma.
Njim se može reči kako i psalmisla
Da imaju oči al ne vide ništa.
Pametan ih čovjek svaki sažaljujo
Kad brat na brata tako navaljuje.
Te je braćo jezik vaših pradjedova
Imena svjedoče Unijskih vrhova
I još prezimona vašijeh plemena
Koja no potječu od starih vremena.
Ljubite ga daklo vi njim se dičite.
I svuda po svitu i njim govorite.
On je ljepši sladji, nego mnogi drugi
Osobito nama kada smo u tugi.
Zato nebudite niakd propalice
Da vam svit ne reče da ste izdavije,
Već dostojni sinci hrvatskoga roda
Kojeg nam je ljubit sve do crna groba
Smjerno molio boga da vam ljubav vrati
Da budete dobri kršćani hrvati.
Evo braćo moja pisma mi dospiva
Al ne ljubvalj k vama u mom srcu živa;
Ona će živjeti uvjeke u meni
Dok me ne polože u moj grob studeni.
Pozdrav šaljem svima: znancem prijateljem.
Kojih ja uviek spominjem s veselje.

U Iloviku na Svi sveti 1900.
Poslala: Sonja Kraljević