Unije, Unije, mali otočiću, U sredini mora kano labudiću
Naš mali raj smješten smješten je na 44°38' sjeverne zemljopisne širine i 14°14' istočne zemljopisne dužine naše drage planete Zemlje, a opet kad ste tamo kao da se nalazite u nekom drugom Svemiru. Daleko od gradskih vreva i buka, uglavnom netaknute prirode, otok mnogima pruža utočište za odmor bar na nekoliko dana godišnje.
Nasuprot tome, život stalnih stanovnika nije nimalo jednostavan i potrebno je puno hrabrosti i snage za preživljavanje zimskih mjeseci na otoku - kada su vrlo često sasvim odsječeni od ostatka svijeta radi vremenskih neprilika, te vrlo ograničenim mogućnostima zapošljavanja na Otoku.
Unije su najzapadniji hrvatski otok sa stalnim stanovništvom i spadaju u Cresko-lošinjsku otočnu skupinu.
Površina je Unija 16,88 km2 (na 20. mjestu po veličini među hrvatskim otocima), a dužina obalne crte je oko 38,059 km. Najviši vrh otoka je Kalk (132 m).
Prema administrativno-teritorijalnom ustroju Republike Hrvatske Unije pripadaju Gradu Malom Lošinju unutar Primorsko-goranske županije. Otok s pripadajućim otočićima (Školjić, Mišnjak i Samunčel) pripada istoimenoj katastarskoj općini Unije.
Na Unijama se nalazi samo jedno naselje, i to na blagoj padini uz istoimenu najveću uvalu zapadne obale otoka koja je niska i pristupačna.
Početkom 20. st. kao dio naselja Unije bilježio se i otočić Galiola, na kojem se nalazi svjetionik. Nakon uvođenja automatiziranoga svjetioničarskog sustava na Galioli nema potrebe za stalnom svjetioničarskom posadom, pa je taj otočić već desetljećima nenastanjen.
U naselju djeluje ured mjesnog odbora.
Prema teritorijalnom ustroju Katoličke crkve u Hrvatskoj otok s naseljem čini rimokatoličku župu Sv. Andrije apostola osnovanu najkasnije 1654. u okviru osorskoga dekanata Krčke biskupije.
Otok je građen od krednih karbonatskih stijena. Sjeverni dio otoka je od posebne ekološke vrijednosti jer se nalazi na putu ptica selica. Na Velim i Malim stijenama gnijezdi se tri vrsta čiopa i sivi sokol, što je ujedno i najzapadnija populacija endemične ilirske čiope. To područje bogato je raznolikom florom i specifičnom vegetacijom te je predloženo za zaštitu kao botanički rezervat još 90-tih godina.
Jugozapadni dio otoka građen je od paleogenskih vapnenaca koje su nakon posljednje glacijalizacije vjetrovi nanijeli naslage lesa i tako kreirali Unijsko polje. Unijsko polje spada u najbolja tla Cresko-lošinjskog otočja. Unije imaju 10% obradivog tla, što je velika rijetkost na području cijelog Sredozemlja.
Zbog svojeg smješta Unije imaju vrlo povoljnu eumediteransku klimu, sličniju sjevernodalmatinskom otocima nego kvarnerskim.
Osunčanost otoka razmjerno je velika, u prosjeku iznosi 2.561,4 sata godišnje, s time da je, naravno zbog dužine dana, ljeti najveća (997,1 sat), a zimi najmanja (360,5 sati). Zimi su temperature pod utjecajem mora znatno više u odnosu na ostale otoke sjevernog Kvarnera i sličnije su onima na sjevernodalmatinskim otocima, dok je u ljetnim mjesecima vrlo vruće ali podnošljivo uz vjetrove koje pirkaju, najčešće maestral.
Unije, zbog svog geografskog položaja, imaju svoje stanovnike još iz paleolita, o čemu svjedoče i brojna arheološka nalazišta. 1921. godine Unije su imale najveći broj stanovnika u svojoj povijesti, čak 783. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. na Unijama je 88 stanovnika, 47 kućanstva i ukupno 292 stambene jedinice. Tih 292 stambenih jedinica popunjavaju ljetni turisti, kojih prema procjenama, bude između 800 i 900.
Unijske kuće vodom se opskrbljuju iz vlastitih cisterni u kojima se skuplja kišnica. Postoji i tri veće cisterne: uz crkvu, uz zgradu mjesnog odbora i uz školu. Cisterne se nadopunjuju vodom iz broda vodonosca, a prema zakonu otočani imaju nešto povoljniju cijenu, subvenioniciranu na određenu količinu.
Propisnog sustava vodoopskrbe nema. Postoji samo jedan iskopani bunar pa je od njega do sela izgrađen skroman vodoopskrbni sustav. Radi se o tehnološkoj vodi koja zadovoljava samo sanitarne standarde.
Kanalizacije na otoku također nema. Kućanstva koriste septičke jame građene bez dna tako da propuštaju vodu u krško podzemlje otoka. U ljetnim mjesecima, kada su kućanstva popunjena, a i s obzirom na to da se vode troši puno više nego prije 20-ak godina, otpadne vode završavaju u Unijskom zaljevu, u luci i na najljepšoj plaži svih plaža. Mjerenja zadnjih godina upućuju da je more na tom mjestu sve bliže nedopustivoj razini onečišćenja.
Smeće. Od 2006. godine smeće se odvozi s otoka u kontejnerima specijalnim brodom, tri puta tjedno u sezoni, a jednom tjedno izvan sezone.
I malo o poljoprivredi za kraj. Unije se nalaze u jednom od najboljih maslinarski areale na svijetu. Priča se da je u rimsko doba na Unijama bilo čak 20000 stabala maslina. . U današnja vremena sve se svodi na individualnu proizvodnju maslinovog ulja za osobne potrebe, a ako imate sreće možda uspijete kupiti malo i za sebe, a ako imate još više sreće – dobijete par deci na poklon ( 😉 ). Ipak, zahvaljujući pokojem entuzijastu i zaljubljeniku u maslinarstvu ima nade da će tradicija ostati očuvana. Više o maslinarstvu pročitajte na zasebnoj stranici.
Bez obzira na čak 10% obradive površine, poljoprivredom se bavi tek pokoji stanovnik, i opet uz malo sreće, u selu možete kupiti unijski krumpir, paradajz, tikvicu, luk ili krastavac. Naravno, ako nije bilo suše.
Izvori:
Nenad Starc: Program održivog razvoja Unija